Terapija desenzitizacije i reprocesiranja pokretima očiju (EMDR)
EMDR terapija je strukturirani pristup koji pomaže u smanjenju intenziteta i emocija vezanih za traumatske uspomene kroz bilateralnu stimulaciju, najčešće pokretima očiju.

EMDR terapija je strukturirani pristup koji pomaže u smanjenju intenziteta i emocija vezanih za traumatske uspomene kroz bilateralnu stimulaciju, najčešće pokretima očiju.
EMDR terapija koristi bilateralnu stimulaciju, najčešće pokretima očiju, da smanji intenzitet i emocije vezane za traumatske uspomene.
Terapija se sastoji iz osam faza, uključujući prikupljanje istorije, pripremu, procenu, obradu sećanja i evaluaciju rezultata.
EMDR ne uključuje produženu izloženost traumatskim sećanjima, detaljne opise traume ili zadatke za kuću.
Tokom terapije koristi se skala subjektivnih jedinica uznemirenosti (SUD) i skala validnosti kognicije (VOC) za praćenje promena u emocijama i mislima.
Cilj terapije je promena načina na koji je sećanje uskladišteno u mozgu, što dovodi do smanjenja simptoma PTSP-a.
Terapija desenzitizacije i reprocesiranja pokretima očiju (EMDR) (Šapiro, 2001) prvobitno je razvijena 1987. godine za lečenje posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i zasniva se na modelu adaptivnog procesuiranja informacija (Šapiro 2007). EMDR je individualna terapija koja se obično sprovodi jedan do dva puta nedeljno u ukupno 6-12 sesija, mada neki ljudi imaju koristi i od manjeg broja sesija. Sesije mogu biti i na uzastopne dane.
Model adaptivnog procesuiranja informacija smatra da simptomi PTSP-a i drugih poremećaja (osim ako nisu fizički ili hemijski uslovljeni) nastaju usled prošlih uznemirujućih iskustava koja i dalje izazivaju stres jer se sećanja nisu adekvatno obradila. Ta neobrađena sećanja sadrže emocije, misli, uverenja i telesne senzacije koje su se dogodile u trenutku događaja. Kada se ta sećanja aktiviraju, ti uskladišteni uznemirujući elementi se doživljavaju i izazivaju simptome PTSP-a i/ili drugih poremećaja.
Za razliku od drugih tretmana koji se fokusiraju na direktnu promenu emocija, misli i reakcija koje proizilaze iz traumatskih iskustava, EMDR terapija se direktno bavi sećanjem i ima za cilj da promeni način na koji je sećanje uskladišteno u mozgu, čime se smanjuju i eliminišu problematični simptomi.
Tokom EMDR terapije, klinička zapažanja sugerišu da se ubrzava proces učenja zahvaljujući standardizovanim procedurama EMDR-a, koje uključuju korišćenje pokreta očiju i drugih oblika ritmičke levo-desne (bilateralne) stimulacije (npr. tonovi ili tapkanje). Dok klijent kratko fokusira pažnju na traumatsku uspomenu i istovremeno doživljava bilateralnu stimulaciju (BLS), jasnoća i emocija vezana za sećanje se smanjuju.
Preporuka je da se EMDR koristi za lečenje PTSP-a.
EMDR terapija koristi strukturirani pristup u osam faza koje uključuju:
Obrada određenog sećanja obično se završava u jednoj do tri sesije. EMDR terapija se razlikuje od drugih tretmana fokusiranih na traumu po tome što ne uključuje produženu izloženost uznemirujućem sećanju, detaljne opise traume, osporavanje disfunkcionalnih uverenja ili zadatke za kuću.
Pored prikupljanja potpune istorije i sprovođenja odgovarajuće procene, terapeut i klijent zajedno identifikuju ciljeve tretmana. Ciljevi uključuju prošla sećanja, trenutne okidače i buduće ciljeve.
Terapeut objašnjava tretman i upoznaje klijenta sa procedurama, vežbajući pokrete očiju i/ili druge komponente BLS. Terapeut se uverava da klijent ima adekvatne resurse za upravljanje emocijama, vodeći ga kroz vežbu Sigurno/Mirno mesto.
Treća faza EMDR-a, procena, aktivira sećanje koje je cilj sesije, identifikujući i procenjujući svaki od elemenata sećanja: sliku, kogniciju, afekt i telesnu senzaciju.
Tokom EMDR sesija koriste se dve mere za procenu promena u emociji i kogniciji: Skala subjektivnih jedinica uznemirenosti (SUD) i Skala validnosti kognicije (VOC). Obe mere se ponovo koriste tokom tretmana, u skladu sa standardizovanim procedurama:
Terapeut pita: "Kada misliš na događaj, koliko ti te reči (ponovi pozitivnu kogniciju) sada deluju istinite na skali od 1 do 7, gde 1 znači potpuno neistinite, a 7 potpuno istinite?"
Nakon što klijent imenuje emociju koju oseća, terapeut pita: "Na skali od 0 do 10, gde je 0 bez uznemirenosti ili neutralno, a 10 najviši mogući nivo uznemirenosti, koliko ti sada to deluje uznemirujuće?"
Tokom ove faze, klijent se fokusira na sećanje dok istovremeno izvodi pokrete očiju ili drugu BLS. Zatim klijent iznosi nove misli koje su se pojavile. Terapeut određuje fokus svakog seta BLS koristeći standardizovane procedure. Obično materijal povezan sa sećanjem postaje fokus narednog kratkog seta BLS. Ovaj proces se nastavlja dok klijent ne prijavi da sećanje više nije uznemirujuće.
Peta faza EMDR-a je instalacija, koja jača željenu pozitivnu kogniciju.
Šesta faza EMDR-a je skener tela, u kojoj se od klijenata traži da posmatraju svoje telesne reakcije dok misle na događaj i pozitivnu kogniciju, i da identifikuju eventualni preostali somatski stres. Ako klijent prijavi bilo kakvu uznemirenost, koriste se standardizovane procedure sa BLS za njenu obradu.
Zatvaranje se koristi za završetak sesije. Ako ciljano sećanje nije u potpunosti obrađeno tokom sesije, koriste se specifične instrukcije i tehnike za obezbeđivanje kontrole i sigurnosti do sledeće sesije.
Sledeća sesija počinje fazom osam, ponovnom evaluacijom, tokom koje terapeut procenjuje trenutni psihološki status klijenta, da li su efekti tretmana održani, koja sećanja su se pojavila od poslednje sesije, i zajedno sa klijentom identifikuje ciljeve za tekuću sesiju.
Posebna zahvalnost Louise Maxfield, PhD, i Rogeru M. Solomonu, PhD, za njihov doprinos ovom opisu.
Članak u časopisu
Šapiro, F. (2007). EMDR, adaptivno procesuiranje informacija i konceptualizacija slučaja. Journal of EMDR Practice and Research, 1, 68–87.
Šapiro, F. (2017). Terapija desenzitizacije i reprocesiranja pokretima očiju (EMDR): Osnovni principi, protokoli i procedure. (3. izdanje). Guilford Press.
EMDR International Association
Profesionalno udruženje za EMDR praktičare koje održava informacije o obuci i sertifikaciji u pružanju EMDR-a.
Osnovala dr Francine Šapiro, kreatorka EMDR-a, i pruža informacije o istraživanjima i obuci u EMDR-u.
Ažurirano 31. jula 2017.
Poslednje ažuriranje: april 2025. Datum kreiranja: 2017. URL: https://www.apa.org/ptsd-guideline/treatments/eye-movement-reprocessing
Ovaj članak je inspirisan originalnim radom "Eye Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR) Therapy".