Trudnica kratke riđe kose u zelenom džemperu sedi za drvenim stolom i zamišljeno gleda u otvorenu svesku sa podeljenim kolonama dok u ruci drži olovku.
Roditeljstvo6 min čitanja

Strah od porođaja: šta te plaši i kako da se pripremiš

Strah od porođaja ne moraš da svedeš na „plašim se bola“. Razjasni šta te brine, pripremi pitanja za razgovor i napravi svoj plan podrške.

Rešimo Probleme

Uredništvo

Stručno pregledano: Nevena Ciric, Miloš Ilić

Možda ti neko kaže: „Sve se žene plaše porođaja.“ Ta rečenica može biti tačna u najširem smislu, ali ti ne pomaže mnogo ako noću ponavljaš najgore scenarije, odlažeš razgovor o porođaju ili se ukočiš čim neko pomene bolnicu.

Strah od porođaja nije jedna misao. Nekoga plaši bol, nekoga gubitak kontrole, moguće intervencije ili bezbednost bebe. Nekome je najteža pomisao da neće biti saslušan. Priprema zato ne počinje traženjem jedne tehnike koja će „ugasiti“ strah, već pitanjem: čega se tačno bojim da će se dogoditi i šta bi mi u toj situaciji bilo potrebno?

Zabrinutost ili strah koji počinje da upravlja danom

Povremena zabrinutost u trudnoći nije isto što i problem koji preuzima svakodnevicu. Cambridge University Hospitals navodi da je briga u ovom periodu uobičajena, ali da treba obratiti pažnju kada osećanja traju, pogoršavaju se ili te sprečavaju da živiš uobičajenim životom (CUH).

Ne meri strah samo po tome koliko je jak u jednom trenutku. Posmatraj šta radi tvom danu. Da li zbog njega izbegavaš preglede ili sve razgovore o porođaju? Da li satima tražiš nova uveravanja, a olakšanje traje nekoliko minuta? Da li ti je teško da se odmoriš, radiš ili misliš o bilo čemu drugom?

Dodatni razlog da se obratiš nekome jeste ako misli ili osećanja ne možeš da kontrolišeš, teško spavaš, svakodnevni poslovi postaju preteški ili imaš utisak da više ne možeš da izdržiš (CUH). To nisu pitanja kojima sebi postavljaš dijagnozu. Ona ti pomažu da proceniš da li strah zaslužuje više prostora na sledećem pregledu ili raniji razgovor sa stručnjakom.

Izraz tokofobija odnosi se na ekstreman strah od porođaja. NICE preporučuje da osoba koja ga doživljava dobije priliku da o strahovima razgovara sa zdravstvenim stručnjakom koji poznaje perinatalno mentalno zdravlje (NICE). Ne moraš sama da odlučiš da li taj naziv opisuje tvoje iskustvo. Dovoljno je da kažeš šta se događa i koliko ti otežava svakodnevicu.

Prvo odredi šta te zapravo plaši

Rečenica „plašim se porođaja“ često skriva nekoliko različitih briga. Razdvoji ih, jer svaka traži drugačiji razgovor.

Možeš da dovršiš ove rečenice:

  • Najgori scenario koji zamišljam jeste...
  • Najviše me plaši da neću moći da...
  • Brinem da medicinski tim neće...
  • Prethodno iskustvo koje mi se vraća jeste...
  • Bilo bi mi lakše kada bih unapred znala...

Zatim zaokruži tri brige koje se najčešće vraćaju. Ne pokušavaj odmah da ih pobediš argumentima. Prvo ih prevedi iz maglovitog „nešto će poći loše“ u konkretno pitanje.

Na primer, „plašim se bola“ može da postane: „Koje mogućnosti za ublažavanje bola postoje u porodilištu koje razmatram i kada se o njima odlučuje?“ Strah od gubitka kontrole može da postane: „Kako će mi tim objasniti šta predlaže i kada ću moći da postavim pitanje?“

Kada strah dobije preciznije ime, ne postaje automatski manji. Postaje razgovorljiv. To je važna razlika.

Ako je u pozadini prethodni težak porođaj, medicinsko iskustvo, zlostavljanje ili druga situacija koju ti je teško da prepričavaš, ne moraš izneti sve detalje odjednom. Možeš početi ovako: „Imam ranije iskustvo zbog kojeg mi je pregled ili pomisao na porođaj posebno teška. Želim da se dogovorimo kako da mi objasnite šta radite pre nego što počnete.“

Kako da pripremiš razgovor sa ginekologom

Trudnica u maslinastozelenom kardiganu sedi u ordinaciji i pokazuje beleške lekaru koji pažljivo sluša.

Na pregled ne moraš doći sa savršeno sređenom pričom. Dovoljna je kratka beleška koju možeš pročitati naglas ako se zbuniš.

Zapiši:

  1. tri najveća straha;
  2. koliko često se javljaju i šta tada radiš;
  3. da li ti remete san, preglede, posao ili druge obaveze;
  4. prethodna iskustva koja su važna za način na koji želiš da ti se pristupi;
  5. šta ti pomaže da se smiriš, a šta pojačava napetost.

Za medicinski razgovor pripremi konkretna pitanja:

  • Koje su mi mogućnosti za ublažavanje bola?
  • Ko može da bude prisutan uz mene?
  • Kako se objašnjava predložena intervencija i koliko vremena obično imam za pitanja?
  • Šta možemo dogovoriti unapred?
  • Šta se događa ako plan mora da se promeni?
  • Gde će moje želje i dogovori biti zabeleženi?

Odgovori mogu zavisiti od toka trudnoće, porodilišta i trenutne situacije. Zato je korisnije pitati šta je moguće i kako se donose odluke nego tražiti obećanje da će sve teći po jednom scenariju.

Ako se bojiš da ćeš zaboraviti pitanja, povedi osobu od poverenja ako je to dozvoljeno ili joj unapred pošalji belešku. Njen posao nije da govori umesto tebe, već da ti pomogne da ne odustaneš od važnog pitanja kada razgovor postane napet.

Kada uključiti stručnjaka za mentalno zdravlje

Razgovor sa stručnjakom ima smisla kada strah postaje teško podnošljiv, stalno se vraća ili ti sužava svakodnevicu. Tema ne mora da bude samo „kako da se smirim“. Možeš razgovarati o prethodnom iskustvu, osećaju bespomoćnosti, slikama koje ti se vraćaju, odnosu prema neizvesnosti ili načinu da svoje potrebe jasnije saopštiš medicinskom timu.

Na prvi razgovor možeš poneti istu belešku koju spremaš za ginekologa. Ako želiš da pregledaš stručnjake koji navode rad sa trudnicama i osobama posle porođaja, možeš uporediti njihove opise rada na stranici za psihoterapijsku podršku tokom trudnoće i posle porođaja. Proveri iskustvo osobe sa temom koja te muči i pitaj kako bi izgledao prvi razgovor.

Ako zbog teškog straha razmatraš carski rez, razgovor ne treba da se svede na kratko „da“ ili „ne“. NICE preporučuje razgovor o ukupnim koristima i rizicima carskog u poređenju sa vaginalnim porođajem, kao i beleženje da je taj razgovor obavljen (NICE). Koji način porođaja odgovara tvojoj situaciji jeste medicinska odluka za razgovor sa timom koji vodi trudnoću, a ne nešto što treba da zaključiš iz tuđih iskustava na internetu.

Napravi plan koji može da podnese promenu

Trudnica za stolom raspoređuje prazne kartice pored kalendara i telefona dok partner pored nje pažljivo posmatra.

Plan porođaja nije scenario koji bolnica mora da odigra tačno po redosledu. Korisniji je kao zapis onoga što ti je važno, pitanja koja želiš da postaviš i načina na koji želiš da učestvuješ u odlukama.

Podeli pripremu u tri nivoa:

Ove nedelje: zapiši tri najveća straha i jednu stvar koja ti pomaže kada napetost poraste. Ograniči nasumično čitanje tuđih priča ako primećuješ da posle njega imaš više pitanja, a manje jasnoće.

Na sledećem pregledu: postavi dva najvažnija pitanja. Zamoli da ti nepoznate izraze objasne običnim jezikom i proveri kome možeš da se obratiš za dodatni razgovor.

Ako strah postane preplavljujući: sačuvaj ime i kontakt osobe kojoj ćeš se javiti, na primer ginekologa, izabranog lekara ili stručnjaka za mentalno zdravlje. Nemoj čekati da skupiš „dovoljno dokaza“ da ti je teško.

Cilj nije da do porođaja više nikada ne osetiš strah. Cilj je da strah ne bude jedini glas u razgovoru. Za početak, napiši odgovor na jedno pitanje: Šta želim da medicinski tim zna o meni pre nego što mi predloži sledeći korak?

Stručna provera

Ovaj članak su pregledali licencirani terapeuti kako bi osigurali tačnost informacija. Ako želiš da razgovaraš sa nekim od njih, zakaži prvu sesiju.