Mentalno zdravlje tinejdžera: kada i kako da reaguješ
Roditeljstvo4 min čitanja

Mentalno zdravlje tinejdžera: kada i kako da reaguješ

Mentalno zdravlje tinejdžera: koje promene zaslužuju pažnju, kako da započneš razgovor i kada da uključiš školu, lekara ili hitnu pomoć.

Vladan Paunovic

Urednik, Resimo Probleme

Tinejdžer zatvori vrata sobe, kaže da ga ostaviš na miru i neće da priča o školi. Ne znaš da li mu je potreban predah ili se dešava nešto ozbiljnije. Ne želiš da zadireš u svaki razgovor, ali ne želiš ni da propustiš poziv u pomoć.

Za mentalno zdravlje tinejdžera korisnije je da posmatraš šta se promenilo kod tvog deteta nego da svako povlačenje tumačiš isto. Jedan loš dan nije isto što i nedelje u kojima nestaju druženje, san ili stvari koje su mu bile važne.

Posmatraj promenu, trajanje i posledice

NIMH preporučuje stručnu procenu kada teškoće traju nedeljama, izazivaju patnju ili ometaju život kod kuće, u školi ili sa vršnjacima. Među znacima za pažnju su gubitak interesovanja, povlačenje, velike promene sna i zabrinjavajuće promene vezane za hranu ili težinu. Nijedan pojedinačni znak sam po sebi ne govori koju dijagnozu dete ima.

Zapiši nekoliko konkretnih zapažanja: „Poslednje tri nedelje ne ide na trening“, umesto „Ništa ga ne zanima“. Obrati pažnju i na ono što dete govori, čak i ako ocene nisu pale.

Ne čekaj određeni broj dana ako postoji opasno ponašanje ili govor o povređivanju sebe ili drugih. Tada je potrebna neposredna pomoć.

Započni razgovor bez ispitivanja

Izaberi trenutak kada ne žurite i niste usred svađe. Reci šta primećuješ, pa napravi pauzu. Na primer:

„Primećujem da već neko vreme ne ideš na trening i da teško ustaješ. Brinem se kako ti je. Ima li nešto što bi voleo da mi kažeš?“

Ovo je primer razgovora koji možeš da prilagodiš, ne gotova formula. Ako čuješ „Nije ništa“, ne moraš da odgovoriš novim nizom pitanja. Možeš reći: „U redu, ne moramo sada. Tu sam i kasnije. Ako ti je lakše da pričaš s nekim drugim, možemo da nađemo tu osobu.“

Ako dete ipak progovori, ne prelazi odmah na ocene, disciplinu ili sopstvena iskustva. Prvo proveri razumevanje: „Znači, najteže ti je kada uđeš u učionicu?“ Zatim pitaj kakvu pomoć očekuje. Nemoj obećavati tajnost kada je bezbednost ugrožena.

Ne pripisuj sve telefonu

Umesto zaključka „To ti je sve od društvenih mreža“, pitaj šta se tamo događa. Da li dete razgovara sa društvom, gleda sadržaj koji ga uznemirava, trpi vređanje ili pokušava da ne misli o nečemu drugom? To su različite situacije i traže različite odgovore.

Ako ti pokaže pretnje ili ponižavanje, ne umanjuj ih zato što su na ekranu. Dogovorite kome ćete se obratiti i, kada je uključena škola, šta je potrebno preneti razrednom starešini ili stručnoj službi. Ne prosleđuj prepisku ljudima koji nisu potrebni za rešavanje problema.

Za svakodnevni pritisak izaberi jednu promenu koju kao roditelj možeš da sprovedeš: odloži raspravu o oceni, preuzmi prevoz na pregled ili smanji dodatnu obavezu. Ako si i ti iscrpljen, tekst o brizi o sebi i deci može da ti pomogne da razmotriš šta treba podeliti sa drugim odraslima.

Koga da uključiš kada razgovor nije dovoljan

Obrati se pedijatru ili izabranom lekaru i opiši promene koje vidiš. Pitaj za procenu stručnjaka koji radi sa decom i adolescentima. Informacije nastavnika ili školske stručne službe mogu da dopune sliku; saradnju sa lekarom i školom preporučuje i NIMH.

Detetu unapred objasni s kim ćeš razgovarati i zašto. Na prvom susretu pitajte kako se roditelji uključuju, šta ostaje poverljivo i kada stručnjak mora da uključi odrasle radi zaštite deteta.

Ako razmatraš online rad, proveri iskustvo terapeuta sa konkretnim uzrastom i da li format odgovara potrebama deteta. Za maloletne korisnike Rešimo Probleme traži saglasnost roditelja ili zakonskog staratelja; detalji su u pravilima korišćenja platforme. Dostupnost online termina sama po sebi nije procena prikladnosti terapije.

Kada treba reagovati odmah

Ako dete govori da želi da umre ili da se povredi, pitaj direktno: „Da li razmišljaš o samoubistvu?“ Takvo pitanje ne povećava suicidalne misli. Saslušaj odgovor bez rasprave i traži stručnu pomoć odmah.

Ako postoji neposredna opasnost, pokušaj povređivanja ili ne možeš da obezbediš sigurnost, ostani uz dete i pozovi 112 u Srbiji, odnosno lokalnu hitnu službu u drugoj zemlji. Ne čekaj zakazanu sesiju ili odgovor škole.

Za emotivnu podršku dostupan je Centar Srce, 0800-300-303, kao i čet; proveri aktuelno radno vreme. Linija podrške ne zamenjuje hitnu službu kada je dete neposredno ugroženo.

Ako sada nema hitnosti, počni od jednog zapažanja i jednog razgovora. Ne moraš unapred da znaš uzrok da bi ozbiljno shvatio promenu.