Video/la si transakcije. Ili je stigao poziv iz banke, ili si slučajno naišao/la na račun koji ne može da se objasni, i sad znaš da neko blizu tebe ima problem sa kockanjem. Kad to pokušaš da mu kažeš, on to poriče, minimizira ili obeća da je „poslednji put” bio zaista poslednji. A kad odeš na internet da nađeš odgovor, stranice koje ti prve iskoče nude isto: prijem i boravak u ustanovi.
Tako ostaneš zaglavljen/a na jednom pitanju, i to je pitanje ovog teksta: da li mu treba psiholog ili ustanova?
U Srbiji ne postoje dva puta, nego četiri, i jedan od njih ide kroz državni zdravstveni sistem, a ne kroz privatno tržište. Ambulantnu psihološku terapiju aktuelne stručne smernice stavljaju na prvo mesto, a o bolničkom lečenju kockanja ne daju nikakvu preporuku. Da li je nekome potrebna intenzivnija nega, procenjuje lekar na pregledu.
Postoje i dve konkretne stvari koje možeš da uradiš ove nedelje, bez obzira na to koji put on na kraju izabere.
Odvikavanje od kocke ne počinje potpisom na prijemu. Počinje odlukom koji put uopšte dolazi u obzir.
Šta lekar proverava kad kaže patološko kockanje
Nećemo ovde ponavljati sve znake i prve korake, jer smo ih detaljno napisali u tekstu o tome kako prestati sa kockanjem. Ako je osoba o kojoj razmišljaš tek počela da priznaje problem sebi, taj tekst joj je bolja polazna tačka od ovog.
Ono što ovde treba da znaš jeste da je patološko kockanje, prema klasifikaciji Svetske zdravstvene organizacije, prepoznato kao poremećaj u grupi zavisničkih ponašanja, sa tri prepoznatljive crte: osoba gubi kontrolu nad tim koliko i kada kocka, kockanje polako postaje prioritet ispred posla, odnosa i obaveza, i nastavlja se uprkos jasnim posledicama, obično najmanje godinu dana.
To nije lista koju ti treba da popuniš da bi „potvrdio/la dijagnozu”. To su tri stvari koje lekar proverava na prvom pregledu, i baš zato prvi pregled ima smisla i kad nisi siguran/na da li je „dovoljno ozbiljno”.
Nešto što je manje poznato: kockanje nosi znatno povišen rizik od suicidalnih misli i pokušaja, čak i kad nema drugih faktora rizika. To nije razlog za paniku, ali je razlog da o tome ne govorimo uzgred.
Koje opcije stvarno postoje u Srbiji
Nema jedne „prave” opcije za svakog. Postoje četiri kategorije, i ono što nekome pomaže zavisi od težine problema, od toga da li postoje i drugi problemi (alkohol, depresija, dugovi koji se uvećavaju), i od toga koliko je osoba uopšte spremna da učestvuje.
Javni ambulantni program u Beogradu. Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti, Teodora Drajzera 44 u Beogradu, vodi dnevnu bolnicu za nehemijske, bihejvioralne zavisnosti, sa patološkim kockanjem kao najčešćim razlogom javljanja, prema opisu programa na sajtu ustanove (pregledano 20. avgusta 2026). Ovo nije prijem. Pacijent živi kod kuće i dolazi na grupe.
Prvi korak je specijalistički pregled, a zakazuje se telefonom, lično ili preko lekara opšte prakse, tako da ti za sam poziv ne treba nikakav uput. Ustanova na strani programa objavljuje kontakt dnevne bolnice: 011 3671 429 (lokal 148 ili 136), 064 49 49 037 i dnevna.bolnica@drajzerova.org.rs (pregledano 20. avgusta 2026).
Program se, prema istom opisu, odvija kroz grupnu kognitivno-bihejvioralnu terapiju sa elementima porodične terapije, u tri faze koje ukupno traju najmanje dve godine: prva faza traje oko godinu dana, sa grupama utorkom i četvrtkom pre podne, druga faza oko godinu dana jednom nedeljno popodne, treća faza oko godinu dana dvaput mesečno. Ta prepodnevna šema u prvoj fazi je realna prepreka za nekog ko radi puno radno vreme.
Ovo je opis programa kako ga je objavila sama ustanova, a jedan deo sajta je zastareo (spisak čekanja je poslednji put ažuriran 2022), pa je najpametnije da pozoveš i proveriš raspored pre nego što bilo šta planiraš.
Ovo je jedini program takve vrste koji smo mogli da proverimo, i nigde drugde u Srbiji nismo našli proveren ekvivalent. Ako ne živiš u Beogradu, to ne znači automatski da je van tvog domašaja: ustanova na svom sajtu navodi da su njeni programi namenjeni pacijentima iz Beograda, Srbije i zemalja u okruženju. Vredi pozvati i pitati šta to znači za tvoj slučaj.
Drugi put koji ne zavisi od geografije je ambulantna psihoterapija, koja može da se radi i onlajn.
Ambulantna psihoterapija. Individualni razgovori sa psihologom ili psihoterapeutom, obično jednom nedeljno, uz život koji se nastavlja normalno. Ovo je dobar prvi korak kad je problem prepoznat rano, kad osoba želi promenu, ili kad javna ili institucionalna opcija zvuči kao prevelik korak za sada. Ako je ovo put koji tvoja bliska osoba bira, terapija za kockanje je mesto gde može da nađe nekog ko radi konkretno na ovom problemu.
Privatne klinike sa smeštajem. Program podrazumeva boravak u ustanovi. Za neke ljude je intenzivnija nega zaista ono što je najprikladnije, a to je procena koju donosi lekar na pregledu, koji gleda težinu problema, prateće teškoće i to šta sama osoba želi. Ono što treba da znaš unapred: nijedna od pregledanih privatnih stranica ne objavljuje cenu, iako četiri od njih imaju posebnu rubriku „cena lečenja”.
Samostalna promena. Neki ljudi uspeju da smanje ili prekinu kockanje bez formalnog tretmana, posebno uz otežan pristup, iskren razgovor sa nekim bliskim i jasan plan za poriv. To je tema kojom se bavi tekst o prestanku sa kockanjem. Ovo nije „najlakši” put, samo je put koji neki ljudi zaista prođu.
Nacionalni britanski klinički vodič za kockanje (NICE NG248, januar 2025) daje isti savet u drugom obliku: nega treba da odgovara težini problema, prisutnim pratećim teškoćama i željama osobe, a ne obrnuto.
Kao prvi korak preporučuje grupnu kognitivno-bihejvioralnu terapiju, uvedenu što pre posle dijagnoze, uz individualnu KBT kao alternativu kad grupa nije moguća ili odgovarajuća. To je najbolja trenutna sinteza smernica, ali same studije o terapiji su ograničenog kvaliteta i koliko efekat traje posle otprilike godinu dana ne zna se.
Lekovi, poput naltreksona, dolaze tek kao druga linija, ako terapija posle punog ciklusa ne da očekivani rezultat ili ako se problem ponavlja, i u trenutku objavljivanja vodiča ta upotreba nije bila zvanično odobrena namena leka.
Da bude jasno, ovaj vodič nigde ne preporučuje bolničko lečenje kockanja, ali to što ga ne preporučuje ne znači da je bolničko lečenje nepotrebno, pogrešno ili nešto što treba otkazati. Neko zaista može trebati intenzivniju negu.
Ono što stranice sa „cenom lečenja” ne kažu
Pregledali smo pet rangiranih stranica na dan 20. avgusta 2026.
- Šta ti stranice govore
„Bez stacionarnog dela lečenja, celokupni oporavak može se dovesti u pitanje”, piše najbolje rangirana klinika.
Šta je zapravo proverenoNacionalni klinički vodič (NICE NG248, januar 2025) preporučuje grupnu KBT kao prvi korak, lekove tek kao drugu liniju, i uopšte ne daje preporuku za bolničko lečenje kockanja.
- Šta ti stranice govore
Ista stranica priznaje da „ambulantno lečenje ima svoje mesto”, pa deluje da postoji ambulantni put nezavisan od smeštaja.
Šta je zapravo proverenoNa istoj stranici, ambulantno je definisano kao mesečna kontrola posle boravka u bolnici, ne kao put koji možeš da izabereš umesto smeštaja (pregledano 20.8.2026).
- Šta ti stranice govore
Četiri pregledane privatne stranice imaju rubriku „cena lečenja i šta je uključeno”.
Šta je zapravo proverenoNijedna od te četiri ne sadrži cifru. Pitaj pismenim putem za pun iznos, uključujući šta se dešava ako se boravak produži, pre nego što bilo šta potpišeš.
- Šta ti stranice govore
Deluje kao da je jedina opcija privatni smeštaj.
Šta je zapravo proverenoDnevna bolnica za nehemijske zavisnosti pri Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Beogradu vodi grupni KBT program za patološko kockanje od 2010. godine, a pacijent živi kod kuće (opis ustanove, pregledano 20.8.2026).
Verovatno se i sam/a pitaš: da li je ovo besplatno? Iskren odgovor je da ovaj put ide kroz državni zdravstveni sistem, ne kroz privatno tržište, pa se ne naplaćuje kao u privatnoj klinici.
Šta ćeš tačno platiti zavisi od tvog statusa osiguranja. Zakon o zdravstvenom osiguranju kaže da se osoba koja nema drugi osnov za osiguranje, u vezi sa lečenjem bolesti zavisnosti, ipak smatra osiguranom, o trošku budžeta, i tada ne plaća participaciju (čl. 16 i čl. 137), ali zakon nigde ne definiše šta su „bolesti zavisnosti”, pa nije utvrđeno da se to odnosi i na zavisnost od kockanja.
To ne znači da za svakog ko već ima svoje osiguranje ne postoji nikakav trošak. Znači da najpouzdaniji odgovor dobijaš na telefonu, kad pitaš direktno šta bi u tvom slučaju bilo naplaćeno.
Ovaj program radi od 2010. godine i opisan je na sajtu ustanove, ali nijedna od pregledanih privatnih stranica ga ne pominje kao opciju.
Dve stvari koje možeš da uradiš ove nedelje
Bez obzira koju opciju tvoja bliska osoba na kraju izabere, postoje dva koraka koja ne zavise od toga da li je uopšte spreman na terapiju. Prvi može da napravi samo on. Drugi je tvoj.
Prvi je samoisključenje sa onlajn naloga za igre na sreću. Zakon o igrama na sreću (čl. 95a) obavezuje priređivače da ga omoguće, i mehanizam je ozbiljniji nego što zvuči: čim priređivač primi zahtev za samoisključenje, odmah blokira pristup nalogu, a podatak prosleđuje Upravi za igre na sreću, koja ga zatim deli sa svim drugim onlajn priređivačima kod kojih ta osoba ima naloge. Jedan zahtev za samoisključenje, dakle, blokira sve njegove onlajn naloge, ne samo jedan sajt.
Isti član daje i drugu, manju opciju: samoograničenje, to jest limit na najviši iznos koji igrač može da uplati u okviru perioda koji sam izabere. Taj limit važi samo kod priređivača kod kog je zatražen i ne prenosi se na ostale naloge.
Zahtev podnosi samo igrač
pisanim ili elektronskim putem, kod priređivača; član porodice ovo ne može da uradi umesto njega
Odmah po prijemu zahteva
priređivač blokira pristup nalogu i prijavljuje podatak Upravi za igre na sreću
Uprava prosleđuje podatak
svim onlajn priređivačima kod kojih igrač ima otvoren nalog
Najmanje 24 sata
najkraći mogući period privremenog isključenja
Trajno isključenje
ne može se opozvati pre isteka 12 meseci
Radi samo za onlajn naloge, ne za kladionice ili kockarnice, i zahtev mora da podnese sam igrač.
Ovde su bitna dva ograničenja koja treba da znaš pre nego što bilo šta predložiš. Zahtev može da podnese samo sam igrač, u pisanom ili elektronskom obliku. Ti to ne možeš da uradiš umesto njega, niti bez njega, koliko god ti se to činilo brže i sigurnije.
I mehanizam pokriva samo onlajn kockanje. Ne pokriva fizičku kladionicu ili kockarnicu na ulici. Pošteno je da to tako i predstaviš kad o tome pričaš sa njim.
Drugi korak je zaštita zajedničkog novca. Ovo ne znači da preuzimaš tuđe finansije bez pristanka, ono najčešće samo produbljuje sukob i liči na kontrolu, a ne na pomoć. Znači da razdvojiš svoj novac od zajedničkog, da ne otvaraš nove zajedničke kreditne linije dok se situacija ne razjasni, i da, ako ste zajedno na tome saglasni, dogovorite ko privremeno vodi računa o računima za struju, kiriju i hranu. Ovo je zaštitna mera, ne kazna, i radi se najbolje kad je dogovorena, ne nametnuta.
Šta da ne radiš, koliko god ti izgledalo kao pomoć
Kad neko koga voliš poriče problem ili ga umanjuje, prirodno je da poželiš da ga „uhvatiš” u laži ili da mu držiš predavanje. Oboje obično zatvara razgovor umesto da ga otvara. Konkretne formulacije za taj razgovor smo razložili u tekstu o prestanku sa kockanjem.
Ono što najčešće izgleda kao pomoć, a nije, jeste pokrivanje njegovih dugova. Kad plaćaš tuđi kockarski dug, ne rešavaš problem, samo ga odlažeš i, često, čineš da izgleda manje ozbiljno nego što jeste za osobu koja ga je napravila.
Šta ne raditi
Ne pokrivaj dugove nastale kockanjem. Ne pozajmljuj dalje. Ne otvaraj nove zajedničke kreditne obaveze dok se stvar ne razjasni. I ne potpisuj ništa kod privatne klinike pre nego što dobiješ pun iznos u pisanoj formi, uključujući šta se dešava ako se boravak produži.
Ako je bezbednost ugrožena
Kockanje nosi znatno povećan rizik od suicidalnih misli i pokušaja, čak i bez drugih faktora rizika. Rizik je često najveći odmah posle epizode kockanja ili posle recidiva.
- Ako postoji neposredna opasnost, zovi hitnu pomoć na 194 ili policiju na 192.
- Ako je moguće, javi se u Urgentnu psihijatrijsku službu Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević”, Višegradska 26, ili u urgentnu službu najbliže zdravstvene ustanove.
- Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistva, 0800/309-309 (opcija 1), projekat Ministarstva zdravlja i Klinike „Dr Laza Lazarević”. Na svom sajtu navodi da je dostupna 24 časa dnevno i da je namenjena i osobama u krizi i njihovim porodicama i okolini.
- Za manje hitnu situaciju, Centar za mentalno zdravlje Beograd (Terazije 3/III, 011/3612-467 ili 064/8652-520) radi radnim danima od 9 do 18h.
Ako te je strah da pitanje „da li razmišljaš o tome da sebi naudiš” može da mu da ideju, to nije tačno: ljudi koji na kraju izvrše samoubistvo skoro uvek prethodno daju neki znak, a direktno pitanje obično donosi olakšanje, ne provokaciju.
I na kraju, jedna rečenica koju vredi da ponoviš sebi koliko god puta treba: ti ne možeš da odlučiš umesto odrasle osobe da ide na lečenje. Možeš da predložiš, olakšaš put, budeš iskren/a o granicama, ali sama odluka nije tvoja, koliko god ti se činilo da bi trebalo da bude.
Zašto tvoj sopstveni umor nije sporedna priča
Ako si do sada čitao/la ovaj tekst tražeći formulu koja garantovano dovodi drugu osobu do lečenja, evo šta pokazuju dostupni podaci.
Britanski nacionalni vodič je pregledao dostupne studije o programima podrške za porodicu i nije našao dokaze da bilo koji poseban pristup pouzdano smanjuje štetu od kockanja kod osobe koja kocka. Isto tako, u najbolje istraženom strukturiranom programu za porodice kockara, u pet studija koje su se bavile baš kockanjem, samo između 12,5% i 23% kockara je uopšte ušlo u tretman, uprkos trudu porodice.
12,5%–23%
kockara je ušlo u tretman, u najbolje istraženom programu podrške za porodicu, uprkos trudu bliskih
Ovo nije razlog da odustaneš od pokušaja. Jeste razlog da prestaneš da sebe kriviš ako se trud ne pretvori u rezultat. Nisi propustio/la nešto što bi „prava” osoba znala da kaže. Ovo jednostavno nije nešto što neko drugi može pouzdano da izazove, koliko god se trudio.
Zbog toga je tvoj sopstveni umor, bes ili iscrpljenost sasvim legitiman razlog da i sam/a potražiš podršku, u svoje ime, ne kao dodatak lečenju druge osobe.
Britanski vodič posebno navodi da članovi porodice treba da dobiju pomoć da razgovaraju o svom sopstvenom opterećenju, da nauče kako da postave svoje potrebe, i da im to bude ponuđeno bez obzira da li osoba koja kocka pristaje na zajednički razgovor. Ako ti zatreba prostor za to, potraži ga u svoje ime, čak i ako osoba čiji problem te je dovela ovde nikad ne sedne na tu istu stolicu.
Najčešća pitanja
Može li se čovek izlečiti od kocke?
Reč „izlečenje” nije način na koji struka govori o ovome. Cilj tretmana je obično apstinencija, dogovorena sa samom osobom, uz druge ciljeve koje ona ima: manje dugova, mirniji odnosi, bolje mentalno stanje. Recidiv se na tom putu očekuje i ne znači presudu, nego period povišenog rizika za koji treba plan. Nijedan izvor koji smo pregledali ne daje stopu uspeha za bilo koji put lečenja, pa ni obećanje trajnog izlečenja.
Koliko traje lečenje kockara?
Zavisi od puta. Za javni ambulantni program u Beogradu sama ustanova objavljuje da tretman traje najmanje dve godine, u tri faze: prva oko godinu dana sa grupama dva puta nedeljno, druga oko godinu dana jednom nedeljno, treća oko godinu dana dva puta mesečno. Za privatne programe sa smeštajem traži trajanje i pun iznos u pisanoj formi pre nego što potpišeš, jer nijedna pregledana privatna stranica ne objavljuje cenu. Nijedan izvor ne govori o ishodu posle toga.
Da li odvikavanje od kockanja mora u ustanovi?
Ne postoji jedan odgovor koji važi za svakoga, i to nije izbegavanje pitanja. Aktuelni klinički vodič na prvo mesto stavlja ambulantnu psihološku terapiju, u grupi kad je moguće, i ne daje preporuku o bolničkom lečenju kockanja. To što je ne daje ne znači da je bolničko lečenje nepotrebno ili pogrešno; nekome je intenzivnija nega zaista potrebna. Koji nivo odgovara konkretnoj osobi procenjuje se na pregledu.
Prvi korak skoro nikad nije izbor ustanove
Vratimo se na pitanje sa početka: psiholog ili ustanova? Odgovor je da to gotovo nikad nije prvi korak. Prvi korak je poziv dnevnoj bolnici u Beogradu, na kontakt objavljen na sajtu ustanove, da čuješ šta je stvarno dostupno, ili terapeutu koji radi sa zavisnostima od kockanja, ili, ako je situacija akutna, SOS liniji, 0800/309-309.
Odluka o smeštaju, ako do nje dođe, dolazi kasnije, na pregledu. Do tada, ono što je tvoje da uradiš jeste manje dramatično nego što zvuči: zaštiti zajednički novac, reci istinu jednoj osobi ako je još nisi rekao/la, i zapamti da granica koju povučeš oko sebe nije izdaja, nego jedini deo ove priče koji stvarno kontrolišeš.



